Paraolimpijske igre
Prehrana sportaša

Moje paraolimpijsko ljeto

Posted on

A tako sam godišnji sebi fino posložila. „Glavni će mi bit’ jelovnici za vrtić. Moram dovršit’ ilustracije za slikovnicu i još se imam tu i tamo čuti s par roditelja. Oni i djeca su mi se dobro uhodali. Zadovoljna sam. Sve je pod kontrolom i ne bi trebalo biti nekih izvanrednih situacija“, razgovarala sam sama sa sobom. Situacija je što bi se reklo trebala biti laganini. Prava ljetna. Milina.

E onda je krenulo. Moji sportaši su se kvalificirali na Paraolimpijske igre. Wow! Baš sam bila radosna zbog njih. Godine i godine mukotrpnog rada i odricanja su se isplatili.
Poziv da pratim njihovu prehranu na pripremama i u Tokiju sam doživjela kao iznimno veliku čast i povjerenje. Bila je to sreća do neba.

Paraolimpijske igre

Pravovremena priprema je spas

Sreća naša da smo bazičnu prehranu dobro posložili početkom godine, pa su pripreme za Tokio i sama Paraolimpijada prošli bez stresa. Tako bi inače trebalo biti. Nema panike kada se 100 godina prije velikog natjecanja nauči koja hrana čemu služi i planira što će se kada jesti. Za mene je blagoslov surađivati sa sportašima koji su uistinu posvećeni svom cilju. Nema to veze sa sportskim elitizmom niti imenom kluba. Uopće nije važno radi li se o sportašu prve lige ili seoskog kluba. Samo mi je važno ‘oćeš radit’, nećeš radit’. Točka. Ništa me drugo ne zanima. Za filozofije i natezanja jednostavno nemam ni vremena ni živaca.

Sportaš je gazda

I treba mu olakšati život što je najviše moguće. Tako barem ja shvaćam svoju ulogu. S kim god radim mene potpuno obuzme sportski žar i nije mi ni najmanji problem posao staviti na prvo mjesto. Tako sam ljetos znala izaći s koncerta i kino predstave porazgovarati na mob s trenerom. Drugačije ne ide. Sve se nedoumice moraju riješiti bez odgađanja ili ostavljanja za bolja vremena. Nema tih boljih vremena. Sutra je novi dan koji nosi nove izazove. Posao se mora odraditi najbolje moguće. Izgovora nema. Priznajem, bila bih grozna šefica.
I ne znam kome bih mogla dati u zadatak da na putu ka moru radi izmjene jelovnika kojeg nam je za sportaše predložio hotel. Meni je to dio posla koji ne pita za vrijeme niti je li petak ili svetak. Smatrala sam to prijeko potrebnim i nije mi bilo teško. I opet, imali smo sreću da je šef kuhinje prihvatio naše sugestije. Na koncu su sportaši i trener bili zadovoljni jelima. „Ovo sada u odnosu na jela koja smo jeli ranije, je nebo i zemlja“, rekli su mi. Dobro su se osjećali, nisu bili gladni i treninge su kvalitetno odrađivali što je meni bilo najvažnije.
Naime, sportaši su specifični gosti u hotelu. Nisu oni gurmani koji će se do boli prejesti za ručak i onda ostatak dana izležavati. Njima obroci moraju biti kvalitetni, a istodobno lagani da ih ne opterete jer u danu imaju barem 2 zahtjevna treninga. Prehrana nije šala i nije svejedno kada se nešto jede.

Priprema, priprema, priprema…

Sve što je moguće valja predvidjeti pa smo se tako trener i ja dogovorili koje gotove proizvode za sportaše ponijeti iz Zagreba na pripreme. Željeli smo izbjeći nepotreban stres i traženje npr. energetskih gelova u malom gradu. Isto tako smo se dogovorili da mini barove u sobama napune gotovim pudinzima, jogurtima, voćem, petit keksima, suhim voćem, ekspandiranim žitaricama (npr. kvinojom) i orašastim plodovima. Sve su to kvalitetne užine između ručka i popodnevnog treninga. (Ako Vaša djeca uskoro idu na sportske pripreme, svakako im u torbu stavite ovu ili sličnu kombinaciju za ponijeti.)

Tokio

Iako smo prije Paraolimpijskih igara iz petnih žila nastojali doznati ponudu hrane u Selu, sve je bilo uzalud. Najviše što smo dobili je bilo kako je tamo „svega što se zamislit’ može“. „Stvarno? Ima i pokljukuše moje svekrve“, nisam se mogla suzdržati na takvu glupost. Jer „sve što se zamislit’ može“, nama apsolutno ništa nije značilo. „Nema veze. Idemo dalje“, bila je naša reakcija.
Dogovorili smo se da se u Tokiju jede čista, poznata hrana. Piletina je piletina, rajčica je rajčica, mlijeko je mlijeko. Prekrižili smo sve što je egzotično te zakukuljeno i zamumuljeno. Ne iz razloga jer ta hrana ne valja već što nepoznate namirnice i, za naše pojmove, nesvakidašnji začini mogu izazvati probavne tegobe. A to je najmanje što želimo sportašima na jednom velikom natjecanju.
Na koncu su me moje drage gazde ugodno iznenadile. Fotografije obroka koje su mi slali „na kontrolu“, iz dana u dan su mi govorile kako mogu biti na njih ponosna. I uistinu jesam. U Tokiju su ostvarili dobre rezultate, stekli ogromno iskustvo, a jelovnike doveli do savršenstva. O prehrani su naučili mnogo; ne samo za vrijeme ozbiljnog bavljenja sportom, već za cijeli život. Sutra će oni, kao treneri, mlađim generacijama ukazivati na važnost dobro koncipiranih jelovnika kao važne podrške u životu sportaša. To je pravi put.

Evo poruke koja me je ostavila bez riječi:

Poštovana gđo Vesna,
hvala Vam na svim savjetima koje ste mi dali. Mnogo su mi značili i značit će mi u budućnosti. Također hvala Vam što ste mi konstantno bili na raspolaganju neovisno o dobu dana ili noći. Imate moje veliko poštovanje.
Sve najbolje u budućnosti!

Do ponovnog susreta.
S poštovanjem

Što znači pravovremena nutritivna priprema?

Ako se Vaše dijete sprema na veliko natjecanje koje će se održati recimo sljedeće proljeće, prehrani se treba posvetiti pozornost već danas.
A to znači:

  • posložiti bazičnu prehranu u dane treninga,
  • raspraviti o mogućoj suplementaciji,
  • znati što se jede nekoliko dana prije natjecanja,
  • znati što se jede na putu do mjesta u kojem se održava natjecanje,
  • znati što se jede u danu natjecanja, te
  • znati što se jede nakon natjecanja.

Pravovremeno poboljšavanje prehrambenih navika i dovođenje prehrane u red je slaganje mozaika. Treba vremena i truda, no na kraju sve dođe na svoje mjesto.
Za mene to znači podučavanje i mladih sportaša i njihovih roditelja. Cilj mi je dobro ih spremiti da oni mogu sami bez problema odgovoriti na sve izazove. Moji sportaši i roditelji znaju u situaciji kada je „stani-pani“ dati rješenje „iz rukava“. A to je moguće jedino kada su dobro potkovani znanjem. Pruža im to stvarnu sigurnost i oslobađa svakog bespotrebnog stresa. Osjećaj je neprocjenjiv.

Ako i Vi želite dovesti u red prehranu svoga djeteta sportaša, obratite mi se s punim povjerenjem. Tu sam za Vas.

Veliki pozdrav.
Vaša Vesna