Kada psiholog ima pravo prvenstva?
Prije nekog vremena sam u novinama pročitala intervju s osobom koja je govorila o svom iskustvu s ozbiljnom, patološkom debljinom. Između ostalog je spomenula kako bi, dok je radila u fast-food restoranu kao dostavljač, često znala krasti ćevape iz lepinja. Možda ćete reći da je „krađa“ preoštra riječ, ali je baš tako. Jednako kao da preko Interneta kupite 10 košulja, a dobijete 9. Ili u banci za svojih 10 tisuća kuna dobijete 9. Krađa! Nego što nego je krađa?! Oprostite, ali toj osobi prvo treba psiholog (ili psihijatar), a tek onda nutricionist.
Primjer drugi; poznajem gospođu koja nakon ručka smaže cijelu bombonijeru. Sigurno nije u pitanju glad. Imate li i Vi sličnih problema, za pomoć se obratite psihologu. Ne treba bježati od stručne pomoći koja je prijeko potrebna. Manji je problem porazgovarati sa psihologom nego krasti. I psiholog i psihijatar su ljudi. Budite iskreni prema sebi i zatražite pomoć koja Vam neophodna. Sami sebe najbolje poznajete i najbolje znate kome se obratiti. Prava pomoć olakšava i pojednostavljuje život. A to znači neizmjerno mnogo.
Problem je počeo kada sam…
Ako pak muku mučite s kilogramima, a smatrate da jedete kvalitetno, zapitajte se koliko ste tjelesno aktivni. Zapitajte se kada ste zadnji put bili na željenoj kilaži s kojom ste se osjećali zdravo i zadovoljno. Je li to bilo prije kupnje auta? Ili nakon što Vam je uginuo pas s kojim ste svako popodne bili u dugoj šetnji? Ako znate kada su počeli Vaši problemi, pomognite sami sebi i vratite se životu kada ste bili „svoji“. Vjerujem da bi Vam i danas prijala ugodna, jutarnja šetnja do posla. Promjene nabolje prihvaćaju se voljom i upornošću. Nedavno sam čula da nam treba 3 tjedna svakodnevnog ponavljanja kako bi nam nešto prešlo u naviku, a 21 tjedan da to postane dio nas i način života.
Nutricionist nije nadriliječnik
I neke bolesti predstavljaju rizika za povećanje tjelesne mase. U tom slučaju, prije savjetovanja o prehrani i sastavljanja jelovnika treba proučiti dijagnozu, hematološke i biokemijske nalaze, te lijekove koje osoba uzima. Nemojte tražiti savjet o prehrani na osnovi paušalnih procjena svog stanja. To je gubitak i vremena i novca.
Upravo sam se sjetila još jedne priče iz medija. Osoba se žalila kako nije podnosila mnogu hranu, bila je pothranjena te joj nisu mogli pomoći ni liječnici ni nutricionisti. … a onda se spoznalo da boluje od celijakije. Naravno, zdravstveno stanje joj se potom popravilo jer se utvrdila dijagnoza i prema tome posložila prehrana. Moram ovdje stati u obranu kolega. Nisu nutricionisti krivi što je ona vrludala s prehranom jer se nije znala dijagnoza. Kao prvo, nutricionizam nije nadriliječništvo niti gatanje. Ne može nutricionist „gledanjem u karte“ znati što je nekome i od čega boluje. Pa ljudi, dozovite se pameti. Nutricionist će predložiti dijetu i dati adekvatan savjet koje namirnice izbjegavati, a kojima dati prednost tek kada ispred sebe ima točno postavljenu dijagnozu. Osobno mi ne pada na pamet bolesnoj osobi sastavljati jelovnik bez dijagnoze crno na bijelo. Nema šanse. Jednostavno, ne želim se kockati s tuđim zdravljem.
Sve u svemu, zdravo mršavljenje koje daje dugoročne rezultate zahtijeva iskrenost prema sebi, volju za promjenom i želju za zdravljem. Uz to, konkretni, pravilno usmjereni savjeti o prehrani vrijede zlata, no moraju se temeljiti na pouzdanim dijagnozama i nalazima. Sve drugo je nepromišljeno eksperimentiranje koje može biti i štetno.
Šaljem Vam veliki pozdrav i želim svako dobro.
Vaša Vesna
Želite li se poboljšanjem prehrambenih navika trajno riješiti viška kilograma i vratiti izgubljeno samopouzdanje, javite mi se s punim povjerenjem na vesna@prehranasportasa.com