Kažemo kako volimo djecu jer su iskrena. Obožavamo njihova zapažanja, dosjetke i zaključke. Pamtimo ih, pa ponosno prepričavamo susjedima i rodbini.
Međutim, nije nam svejedno kada se brutalno istinita iskrenost odnosi na našu djecu. Nema roditelja kojem je svejedno što mu dijete u školi zadirkuju zbog loših ocjena, naočala ili navijanja za rivalski nogometni klub. A kako li se tek dijete osjeća?
Ruganje zbog naočala ili kluba, priznat ćete, mila je majka prema ruganju zbog debljine. Zapitajmo se kako se osjeća dijete od 6, 7 godina, kada mu se, iz dana u dan, rugaju zbog debljine? Što osjeća kada nitko s njim ne želi igrati nogomet? O čemu razmišlja kada se druga djeca, međusobno, o njemu šapuću na uho?
Vrijeme curi
Situacija nije nimalo jednostavna. Kao odrasli ljudi, moramo preuzeti odgovornost. Moramo biti iskreni prvenstveno prema sebi samima i priznati da smo i mi svojim ponašanjem doprinijeli problemu.
Nemamo vremena očajavati. Krajnji nam je trenutak zatomiti vlastiti ego, stisnuti zube i krenuti u rješavanje problema.
Što nam je činiti?
Želimo li pomoći djetetu pobijediti debljinu i izrasti u samopouzdanu, mladu osobu, moramo biti odlučni, disciplinirani i ustrajni.
Evo plana koji će nam u tome uvelike pomoći.
1) Prije sljedećeg odlaska u kupovinu, napišimo popis isključivo neprerađenih namirnica; meso, riba, jaja, sir, povrće, voće, ulje, maslac, brašno, riža, tjestenina, jogurt, mlijeko…
Nema razloga kupovati keks i kolu „za slučaj da dođu gosti“, čokolade „za poklon“, niti riblje štapiće „koje voli rodica Nita“. Visokoprerađenu hranu koju trenutno imamo kući, ne trebamo baciti. Malo po malo ju trošimo i na koncu će ju istisnuti kvalitetnije namirnice.
2) Djetetu dajmo na važnosti. Za doručak, ručak, večeru te užine ponudimo mu 2, 3 mogućnosti. Sve neka budu kvalitete. Skuhajmo ručak koji dijete odabere. To može biti pastrva s keljom i krumpirom ili rižom, graškom i mrkvom ili cvjetačom, brokulom i krumpirom. Što god dijete odabere, dobro je.
3) Svaki dan s djetetom otiđimo u šetnju, na sanjkanje i grudanje, ili partiju badmintona u dvorani. Ljeti plivajmo. Slažete li se sa mnom da bi odlazak na more morao značiti aktivan odmor, a ne besposleno sjedenje na plaži?
4) Porcije u restoranu su obično prevelike. Nerijetko je jedna porcija sasvim dovoljna za dvoje ljudi. Neka nam ne bude neugodno međusobno podijeliti hranu. Druga je mogućnost ostatak hrane ponijeti kući.
5) Idemo li u posjetu rodbini ili prijateljima, unaprijed dogovorimo da nas ponude voćem i vodom umjesto sokom i keksima. Nemamo li njihovu podršku, nemojmo ih niti posjećivati. Imajmo na umu da je mršavljenje našoj djeci terapija. Jer, jednako kao što se narkoman neće odviknuti od droge uz „malo heroina“, tako ni naša djeca neće smršavjeti s čokoladicama i gotovim voćnim jogurtićima.
Uostalom, nikome ne moramo polagati račune. Budimo svojoj djeci najveća podrška. Mislimo na njegovo zdravlje. Ne dopustimo da im ruganje i druge traume, koje proživljavaju zbog debljine, trajno obilježe život. Pomognimo im smršavjeti i vratiti samopouzdanje dok je još vrijeme.
Za podršku na tom putu, obratite mi se s punim povjerenjem na vesna@prehranaposrtasa.com
Tu sam za Vas.
Vaša Vesna
(Naslovni prikaz je na naslov iz Jutarnjeg lista. Izdvojila Vesna Bosanac.)