Onako usput ...

Hranom se ne liječi stres

Posted on

Obećano mi je da će biti gotovo do kraja prošlog tjedna. Naravno da nije. U ponedjeljak zovem. Čovjek kaže “u srijedu sigurno donosim”. Jučer ujutro naivno i optimistično (kao i uvijek) zovem s pitanjem “kad’ se vidimo”. “Vidimo se oko 3.” Zove u 1. Kaže ne može doći no poslat će mi poštom i biti će kod mene sutra. Mijenjam raspored i poslove za danas odrađujem jučer jer danas moram biti kući i čekati poštara. Zove jutros, ispred pošte je. (Pa zar nije već poslao?!) Kaže da možda pošiljka ni sutra neće doći do mene, a u subotu dostave nema. (A ja u nedjelju idem na GO.) Ma daj već jednom to pošalji. Ako treba, otići ću sama u subotu po to na poštu.

Što bi se reklo “iz ove se kože ne može”. Nema pomoći od nerviranja. A ni čokolada neće riješiti problem. Niti ona najnajcrnja bez šećera. Nemojmo se zavaravati. Jedna kockica možda može čovjeka malo smiriti, no to traje kratko. A i rijetko se tko zadrži na jednoj jedinoj kockici. Nema veze što najcrnja čokolada ne sadrži šećer. U njoj su i dalje masti iz kakaa, pa kockica po kockica, malo po malo opet dovede do “šklaufića” oko struka.

Što učiniti?

Opustite se. Mnoge stvari su izvan našeg dometa i uistinu nema smisla živcirati se oko nečega što ne možemo promijeniti. Okrenimo situaciju u svoju korist. Evo, ja sam jutros razmišljala o kojoj temi pisati, pa mi je vlastita (ne)zgoda postala inspiracija. Došla mi je kao naručena. “Nije svako zlo za zlo.”

Treba se okrenuti onome što je moguće. Ako jedno ne ide, ide nešto drugo. Najgore je plakati nad sobom i svojom sudbinom. Od toga nema pomoći.

Pronađimo svoj ispušni ventil. Meni je šetnja odlična terapija protiv stresa. Svaku večer odradim svoju turu “tamo i nazad”. “Proluftam” mozak, dođem k sebi i još mi sinu neke dobre ideje. Uvijek se kući vratim zadovoljna. I u koroni, dok su drugi pekli kruh i kolače, ja sam šetala. Sjećate se onih mojih objava na Instagramu? I crtala sam vrativši se u djetinjstvo uživajući sa svojim drvenim bojicama. A kad su prave pravcate profi. Bila sam puna sebe čuvajući ih da ne padnu na pod i ne razbije im se “punta”. Sjećate se kako smo nekoć čuvali lakirane cipele i glancali ih (neću reći čime) čim bi na njih pala trunka prašine?

No, vratimo se temi. Imate vrt? Imate vunu koja u ormaru stoji od ‘ko zna kad? Super! Radovi u vrtu i ručni radovi su dokazani lijek protiv stresa i jedenja. Jedna pravo, dvi krivo, pa navijutak i nema šanse da ćete misliti na hranu. A još je manja mogućnost da ćete jesti s kukicom, iglama, grabljama ili drvenom bojicom u ruci.

I zato, sljedeći put kada Vas ubije stres, umjesto hrani okrenite se nečemu pametnom. Plivajte, šetajte, vozite bicikl… Iskoristite situaciju i sami sebi uljepšajte dan.

Šaljem Vam veliki poljubac.

Vaša Vesna