Sjećate li se kakve su, prije 40, 50 godina, bile košare u kvartovskim dućanima? Male, žičane. Nosili smo ih u ruci kroz cijelu trgovinu.
Danas, čak i kada možemo uzeti košaru, zbog lagodnosti kupovine, odaberemo kolica. Priznajem, lakše je voziti, nego tegliti.
Štoviše, nemali broj malih dućana sada ima košare s kotačima. Možda nam time žele olakšati nošenje hrane, a možda igraju na kartu da, trpajući i trpajući hranu u kolica, izgubimo osjećaj koliko mnogo kupujemo.
Ne znam umišljam li ili ne, no čini mi se da se danas, a ma baš sve urotilo protiv normalne kilaže.
No, ne dajmo se smesti. Sljedeći put u mali kvartovski dućan pođimo s dobro promišljenom strategijom. Što bi se reklo „pamet u glavu“!
Ratni plan protiv sumanute kupovine
1) Bez popisa za kupovinu, ne krećimo u dućan. Na list papira unaprijed zapisujmo što nam treba.
Tako nećemo kupovati on što nam nije potrebno, a zaboraviti ono po što smo krenuli u trgovinu.
2) Već i vrapci na grani znaju da u dućan treba ići isključivo kada smo siti. U veliku kupovinu ja idem subotom, nakon doručka.
3) Provjerimo cijene namirnica različitih proizvođača. Najskuplje namirnice su obično u razini očiju, dok se one jeftinije nalaze desno te na donjim policama. Isplati se provjeriti i usporediti. Svaka ušteda dobro dođe. Uostalom, novac ne nalazimo na ulici.
4) Ne dopustimo da nas zavede ugodna muzika. Kupovina nije antistres terapija. U dućan smo došli ciljano; po jogurt, meso i jabuke. Uzmimo, platimo i ćao. Muziku možemo slušati i kući.
5) Budimo na oprezu s akcijama. Na akcijama kupujmo isključivo ono što nam treba i što će nam uskoro trebati. Ne kupujmo ono čemu će rok valjanosti isteći prije nego to uspijemo potrošiti. Što obično slijedi? Prisilimo se pojesti da ne bacimo, iako nismo bili gladni.
6) Plaćajmo gotovinom.
Veliki neprijatelj vitke linije su kartice. Koristeći ih, u dućanu, nemamo osjećaj novca u rukama. Odnosimo se prema njima kao prema tuđem novcu.
Kako ne plaćamo novcem, podsvjesno razmišljamo da niti ne plaćamo. Je, šipak.
Nije ovo slučaj samo u dućanu. Novci nam se, kao pijesak, izgube među prstima, i kada šetajući gradom, usput kupimo trokut pizze. Poslije se bezbrižno, još počastimo sladoledom.
Dakle, sljedeći put kada budemo išli u dućan ‘kraj kuće, koristimo običnu košaru. U džepu nosimo gotovinu.
Budimo jači od primamljivih izazova. Prije nego uđemo u dućan, sami sebi obećajmo poslušnost u kriznoj situaciji. 🙂
Dućan nije šetnica i u njemu budimo tek koliko nam je neophodno. Kada naiđemo na neodoljivu ponudu čokolade i sokova, samo produžimo dalje. Kažimo sebi: „Pec! Nije to za tebe!“
Želim Vam svaku sreću. Najveću.
I šaljem veliki pozdrav.
Vaša Vesna