Onako usput ...

Taman da sjekire padaju s neba, nađite već jednom vrijeme za ručak na poslu

Posted on

Svima ste na usluzi. Radite za troje. Nemate kada otići ni na WC, a pauzi za ručak se možete nadati u nekom sljedećem životu. Prepoznajete se?

Vrijeme je reći „dosta“, početi misliti na sebe i okrenuti novu stranicu.   

Jer svi smo mi zamjenjivi. Danas po ramenu tapšaju Vas kao što su nekoć bivše. Baš onako kao što će prekosutra laskati drugim „nezamjenjivima“ – nadobudnim mravima, mazgama i konjima.

Posao treba odraditi savjesno. To nam je svima jasno. No to ne znači da se moramo ubiti kako bismo drugima (često gorima od sebe) dokazali svoju predanost i poštenje. To što će Vam netko reći „hvala“ banka sigurno ne mijenja.

Neki dan mi klijent kaže kako ne može imati pauzu i u miru ručati jer mu vječito ljudi ulaze u kancelariju s pitanjima i zamolbama. I ovo Vam je poznato, zar ne? Nemate pauzu jer ste ljudima dopustili da Vas zaje… u zdrav mozak. A ti isti ljudi poštuju pauzu u banci ili na katastru i ponizno čekaju svoj red. (Ja uvijek sa sobom nosim knjigu jer ne znam gdje ću naletjeti na neki odmor.)

Srećom, uvijek postoji rješenje. „Jednostavno nestanite“, rekla sam svome klijentu. „Obavijestite kolege da Vam je pauza od 13 do 13:30, zaključajte vrata i ne može Vam nitko ništa. Prva dva, tri dana će Vam biti neugodno, možda će Vas drugi i ogovarati, no već četvrti dan će se situacija stabilizirati i Vaša pauza će postati normalna kao da je oduvijek postojala.“

Ne govorim o nečemu posebnom; bonusima ili osobnom vozaču. Pola sata pauze za ručak nije ništa ekstravagantno, a i te kako je potrebno. Bez toga nema kvalitetne prehrane i uopće nema smisla razgovarati o mijenjanju loših navika i mršavljenju. Ručak na poslu se ne bi smio preskakati. Ako ga nema, remeti mi se cijeli koncept dijete i uopće je besmisleno išta očekivati. Od doručka do povratka kući zna proći i po 10 sati pa onda kada se čovjek dokopa hrane ne zna više stati. Jednostavno pregladne i ne prestaje jesti dok ne ode na počinak.

I zato, neka sutrašnji povratak na posao nakon godišnjeg bude dan promjene. Stavite sebe na prvo mjesto. Iskoristite pauzu i napokon ručajte kao čovjek. Mislite na sebe jer nitko drugi to neće umjesto Vas. „Svak’ za se travu pase.“

Želim Vam uspješan povratak radnim obvezama i zanimljiv početak rujna.

Vaša Vesna