Daljinski i kola - kombinacija za debljanje.
Aktualna događanja, Mršavljenje

Je li unuku potrebniji nutricionist ili baki psihijatar?

Posted on

Onome tko misli da su dvije punjene paprike i pola tanjura pire krumpira, porcija za ručak djetetu od tri godine, pravo mjesto je na psihijatriji.

Prije nekoliko godina za savjet mi se obratila brižna mlada majka trogodišnjaka. Trogodišnjaka s kilažom sedmogodišnjaka. Dijete je izgledalo kao da će svaki čas puknuti. Bilo mi ga je milo gledati.

Ruku na srce, pretilost nije skrivena bolest. Iz aviona se vidi kada dijete ima problema i barem 10, 15 kila viška. Negirati tu očitu činjenicu znači samo dvije stvari; biti glup ili se praviti glup. Trećeg nema.

Važan je angažman obitelji

Rješavanje problema pretilosti kod djece, ne može se svaliti na leđa jedne osobe, već je potreban angažman cijele obitelji, pa i rodbine. Svi moraju aktivno sudjelovati, jedni drugima pomagati i čvrsto stajat iza odluke kako nema povratka na staro.
Treba prijeći s riječi na djela, ozbiljno porazgovarati sa suprugom, bakama, djedovima, tetama, stričevima, susjedima… Sigurno neće ići sve ka’ po loju, no želite li uspjeti, trebate čvrsto držati uzde u svojim rukama. Popuštanja i alternative jednostavno nema.
Evo par savjeta:

1) Zauzdajte količine hrane

Bake i djedovi uživaju gledati kako unuci „slatko jedu“. Kao da žele da taj prizor traje vječno. Služeći se uhodanom taktikom tipa „pojedi da budeš jak“, „ako pojedeš, dobit ćeš mobitel“, pred dijete iznose nove sljedove hrane, a ono jadno i bespomoćno ispunjava želje. Jer „show must go on!“
No, nije dijete tovna svinja. Bake i djedove trebate dovesti u red. S djetetom ćete lako.
Znajte da je Vašoj majci ili svekrvi samo na umu kako ugoditi unuku. Kada ste zadnji put vidjeli da se djedovi svađaju s unukama? To jednostavno ne postoji.
Nema kod njih vike i galame. Uspostavili su s unucima neraskidivu vezu harmonije i uvažavanja. Prijateljstvo je na najjače. Čisti zen.
Što napraviti? Na Vama je da ozbiljno, BEZ PRISUTNOSTI DJECE, bakama i djedovima date upute što im je činiti, te striktno odredite vrstu hrane i količinu porcija. Mora se znati da ste Vi šef i da je Vaša zadnja. Vjerujte mi, drugačije neće ići.

2) Zauzmite stav jer filozofiranje ne vodi nikuda

Ljudi, naravno, ne žele promjene. Uljuljani su u svojoj kolotečini i ne dao bog da im itko poremeti uređenu idilu.
Primjer je baka filozof. Dnevne obveze je svela na krajnji minimum minimuma, a i njih je precizno programirala prema rasporedu turskih sapunica. S daljincem u ruci, ugnježdena pred teveom, dosljedno, kao po partijskoj dužnosti, prati sve; od „Kuzguna“ do „Prevare“ . Jer „Dosta je njoj svega. Naradila su se vala u životu.“
Najmanje što ona želi je opterećivati se s unučadi i, nekom tamo, zdravom prehranom. Prilikom mog prvog posjeta obitelji, daje do znanja da se na nju ne treba računati. Ni pod razno. „Odmah ću Vam reći. Lana Vam sir jesti neće.“ Kao da to što jede, jede za mene. „Morate znati da sva današnja djeca ujutro jedu croissante i Nutellu“, uvjerava me važno dalje.
Ne želi se takva baka za ništa zauzeti. Neće ona nikakve obveze i odgovornosti. Njezino je samo da su unuci siti i zadovoljni, makar to značilo da igrajući igrice odrade cijelu osmosatnu smjenu. Kao svi radnici udarnici zasluže pauzu za ručak pa baka spremi ono što „sva djeca vole“ – pomfrit i pohance. Uz to naravno ide kupovni sok nakrcan šećerom.
Od bakinog bezgraničnog filozofiranja i traženja izgovora, koristi Vam nema. Zauzmite stav, pa čokoladne namaze, čipseve, pudingiće, čokoladice, krafne i sva druga čuda izbacite iz kuhinje.

3) Odredite pravila

Odredite svojoj djeci zadatke da ne „zijevaju okolo“ već dan pametno iskoriste. Isto tako definirajte što se i kada jede. Red se treba znati. Uzmaka nema. Jer, da je bilo discipline, Vaše dijete ne bi ni bilo pretilo.
Budite dosljedni i pomognite svome sinu ili kćeri. Nitko ih ne voli više od Vas.
Ako nema rezultata i podrške s druge strane, jednostavno djecu ne vodite baki na čuvanje. Vicko i Lana od 10 i 12 godina sigurno se mogu čuvati i sami.
Jer, iako drugačije tvrde, kao što ih nije briga za prehranu djeteta, filozofe nije briga ni za njihovo zdravlje. O izgledu da i ne govorimo.
Odmahuju rukom na činjenicu da pretila Lana lako sutra na sebe može navući šećernu bolest. „Za sve postoje doktori i lijekovi“, razmišljaju. „Bila debela ili mršava, svaka se cura udala“, stava su od kojega ne uzmiču.
Ovakvi ljudi Vam se podsmjehuju i rugaju u lici. Oduševljeni sami sobom, uvjereni su da su najpametniji. Od njih je najbolje dignuti ruke. Znate i sami da njima, osim psihijatra nitko ne može pomoći, a njegov savjet, naravno, neće potražiti. U konačnici, stavite sebe i svoje dijete na prvo mjesto.

4) Sami se sa sobom morate posložiti

Budite iskreni prema sebi. Ako i sami imate problema s nekvalitetnom prehranom, borba protiv pretilosti djeteta je borba i za Vaše zdravlje.
U obitelji uopće ne spominjite hranu, masti, šećere, bolesti, debljinu niti dijetu. Važnije od toga je s popisa za kupovinu izbaciti svu nepotrebnu gotovu hranu, slatkiše i slaniše.
Priznajte da se nitko nije udebljao od zraka. Krenite kuhati „od nule“ i jedite skromno „kako je to negda bilo“.

Budite odlučni i ustrajni. Odustajanje nije opcija. Imate moju podršku. Ja sam na Vašoj strani.

Za savjet o zdravom mršavljenju Vašeg djeteta, obratite mi se s punim povjerenjem na vesna@prehranasportasa.com

Šaljem Vam veliki pozdrav.

Vaša Vesna