Kuhani poriluk i krumpir uz pečeno meso. "Prehrana sportaša", obrt za savjetovanje o prehrani, vl. dr. sc. Vesna Bosanac, nutricionistica,
Mršavljenje odraslih

Vodimo brigu o sebi barem koliko vodimo o svome psu

Posted on

Povela se neki dan u društvu priča o Antinom psu. Imao je probavne probleme, pa su ga odveli veterinaru. Doktor je savjetovao hraniti psa čistom neprerađenom hranom. I uistinu, za kratko vrijeme problem se riješio. Odmah sam se sjetila svoje zubarice koja mi kaže kako “Ljudi više brinu o autu nego o zubima”. Eh, kada bismo barem vodili brigu o sebi koliko o svojim ljubimcima, gdje bi nam bio kraj? Imajmo na umu, briga o vlastitoj prehrani je briga za zdravlje cijele obitelji. 

Mislimo o svojoj djeci

Uistinu bismo morali više misliti na zdravlje. Ako ne zbog sebe onda zbog svoje djece. Javila mi se nedavno prijateljica s mišlju kako bi trebala smršaviti. “Ne samo ti, već i muž i djeca. Svi ste kolektivno super teška kategorija”, pomislih u sebi. Negiranje problema nikamo ne vodi. Nije jadno dijete krivo što ujutro umjesto palente i mlijeka jede croissant. Odgovor na pitanje “Tko mu je kupio prvi croissant?” jasno pokazuje krivca. Nije dijete krivo što živi u nezdravoj sredini i baš mi je žao tih malenih koji trpe bespoštedna ruganja i izbjegavanja vršnjaka. Zamislite dijete koje nitko ne želi u svoju ekipu za igru graničara jer je nespretno i tromo. Želimo li to svojoj djeci? Ne želimo, ali…

Nema smisla kazivati “ali” i tražiti opravdanja za nečinjenje. Nismo od jučer.

Na nama je

Sve je na nama. Što se prije osvijestimo i počnemo normalno živjeti, prije ćemo riješiti problem. A to “normalno živjeti” znači svakodnevno biti tjelesno aktivan, ići na vrijeme spavati i već jednom početi kuhati. Da, kuhati. Jer nema tog nutricioniste koji može sastaviti kvalitetan jelovnik od gotove osušene riže i smežurane piletine koje su pola dana proboravile na toplom pultu u supermarketu. Ako ništa, barem o sebi i svojoj obitelji vodimo brigu kao o autu. Jer, briga o prehrani je briga o zdravlju, samo toga nismo svjesni. 

Morala sam ovo napisati. Baš mi je došlo.

Nadam se da će barem jedna osoba sutra umjesto gotove hrane svojoj obitelji pripremi jednostavan domaći ručak. Srce će mi biti veliko kao planeta. 

Veliki pozdrav svima

Vaša Vesna