Onako usput ...

“Jedi sve, ali u umjerenim količinama i to ti je to.”

Posted on

Apsolutno se ne slažem. Jer što uopće znači “sve” i što uopće znače “umjerene količine”? “Sve u umjerenim količinama” za mene bi bilo jedna piroška sa sirom, jedan burek, jedan kolač, 3 dl piva, 3 dl kole, jedna hrenovka u lisnatom i pola male vrećice čipsa. Štoviše, ništa se ne ponavlja i eto raznolike prehrane. Ma čista divota. Ocjena: 10.

Naravno, ne postoji zabranjena hrana i nitko nam ne brani jesti koliko god nas je volja. Isto tako, ako želimo piti i drogirati se, nema te sile koja nas može spriječiti u naumu. Je l’ tako? No, pitanje je koliko ima smisla živjeti razuzdano i trpati u sebe sve i svašta. Bez ikakvog smisla i reda. Sve se svodi na vrlo jednostavno pitanje “Što želimo od sebe i svoga života”. Želimo li smršaviti, naravno da za nas nije slanina, “purica z mlinci” ili štrukle. “Ali to su jeli naši stari”, znam čuti. Da, oni koji bi prije 100 godina za pola dana uskopali pola brda vinograda. Naravno, nisu bili debeli jer su radili teške fizičke poslove, a hrane nije bilo u izobilju.

Nemojmo se zavaravati. Ne možemo imati i ovce i novce (čitaj jesti salamu i očekivati figuru Belle Hadid). Želimo li svoj život mijenjati na bolje, moramo iskreno i otvorenog srca odbaciti stare navike. Nema smisla, promjene shvaćati kao kaznu i odricanje, pa s jedne strane biti na dijeti, a s druge žuditi za sladoledom, kolačima, “dobrin bokunima” i feštama gdje se ekipa “ubija u hrani”. Ruku na srce, “nema tu kruva.”

Sve u svemu, uvjerena sam da za mršavljenje nisu potrebne nikakve dijete već razuman odabir namirnica i redovita tjelovježba; “od danas pa sve do sudnjeg dana”. Jer, sve je na nama samima. “Ustati ili odustati?” “Sladoled ili lubenica?” Odluke prepuštam Vama.

Želite li “posložiti” svoju prehranu i biti zadovoljni, javite se. Bit ću Vam iskrena podrška.